уторак, 18. октобар 2011.

Zelenilo u grdu


Zelenilo u gradu i njegovoj okolini ima višestruki značaj. Biljke zelenih površina, a naročito drveće i žbunje, svojim oblikom, građom i životnim osobinama predstavljaju u naseljima nezamenljive elemente prirode koji doprinose melioraciji životne sredine u najširem smislu reči. Zelene površine grada pozitivno utiču na okolinu delovanjem na mikroklimat tako što smanjuju visoke temperature vazduha, povećavaju stepen njegove vlažnosti, regulišu brzinu (jačinu) vetra, pročišćavaju vazduh zagađen različitim zagađivačima, smanjuju i ublažavaju jačinu tzv. „gradskog šuma“, itd.
Pored velikog bogatstva autohtone evropske dendroflore, od davnina postoji potreba za unošenjem novih vrsta sa drugih kontinenata. Pojedine vrste su unete u Evropu još u Starom veku, kada su ih Rimljani doneli u osvojene zemlje. Interes za unošenje stranih vrsta kulminirao je tokom 18. i 19. veka. U botaničke vrtove, parkove i na druge zelene površine introdukovano je preko 10000 različitih drvenastih vrsta i nižih sistematskih kategorija. Najveći broj vrsta unesen je iz estetskih razloga. Neke od njih su se potpuno odomaćile u novim sredinama, daleko izvan svog prirodnog areala. Brojni stručnjaci nastoje da prikupe iscrpne podatke o ovim vrstama u cilju njihovog uspešnog korišćenja u oplemenjivanju prostora u kome živimo, jer savremeni čovek oseća sve veću potrebu da bude okružen zelenilom i da u njemu uživa.

Podmladjene difenbahije


Zima obicno ostavlja traga na sobnim biljkama osetljive na promene. Usled pada temperature, suvog vazduha i manje kolicine svetlosti u prostoriji, biljka gubi donje listove. Izduzeno stablo bez listova ne izgleda lepo i zato takvu biljku u prolece treba podmladiti.
Kako se to radi?
1) ogolelo stablo difenbahije sece se na delove. Vrh biljke sa listovima, sece se na duzinu oko 40 cm. Deo stabljike sa korenom treba ostaviti u zemlji, jer ce poterati mlade listove. Ostali delovi seku se tako da na svakom ostanu po dva zgloba. Iz donjeg ce se razviti koren, a iz gornjeg zgloba listovi.
2) Vrh biljke ozivljava se u posudi sa vodom. Temperatura vode treba da bude 20-25 stepeni. Vodu ne treba menjati, vec samo povremeno dodati svezu.
3) Ostali delovi difenbahije mogu se oziliti u saksiji sa zemljom. Kada se razviju listovi i koren, biljku treba presaditi.
4) Da bi mlada biljka sto krace vreme posle presadjivanja “bolovala”, treba je prekriti plasticnom folijom.
Na topom mestu, uz dovoljno vlage i povremeno skidanje folije, difenbahija ce za tri-cetiri nedelje poceti da razvija nove listove.

Hidroponisko gajenje cveca


Primenom hidropona u proizvodnji cveca i povrca postizu se 3-4 puta veci prinosi nego uobicajnom agrotehnikom na normalnim zemljistima. U SAD je proizvodnja ruza, karanfila, gladiola i hrizantema sistemom hidropona poprimila pravi industriski karakter. Slicno je i sa proizvodnjom povrca koja se na ovaj nacin masovno gaji na Filipinima, u Japanu, Indiji i Zimbabveu. Hidroponski se veoma uspesno mogu proizvoditi sejanci i oziljavati reznice i izdanci sumskih vrsta drveca. U svakom slucaju mogucnosti se ovim ni izdaleka ne iscrpljuju.
U Nemackoj se prodaje cvece hidroponski odgojeno, oprema za uzgoj i specijalna mineralna hrana. Za celu drzavu je standardizovana velicina saksija, u koje se “vodene” biljke “sade”. Nedavno je pronadjen nov granulisan supstrat koji pricvrscuje biljke i koji se pokazao znatno kvalitetniji od sadasnjih (proprana sljaka, zdrobljena opeka i mineral vermikulit). Materijal “bleton” ima inzvarednu pozornost i trajniji je od svih do sada koriscenih.
Saksije koje se prodaju u Nemackoj, snabdevene su meracima nivoa vode i nemoguce je pogresiti prilikom zalivanja. Specijalna hrana se dodaje zajedno sa vodom, ali postoje i “baterije” cija je trajnost sest meseci, tako da se ceo posao u toku godine svodi na zalivanje.
Prebacivanje biljaka iz zemlje u vodu je u principu moguce ali ne bez problema. Biljka se moze presadjivati samo u periodu rasta, odnosno ne moze od oktobra do februara. Preporucuju se samo mlade biljke, jer je njihova snaga porasta najizrazenija. Posle vadjenja iz zemlje, korenov sistem se dobro opere vodom, da se na njemu ne bi zadrzali organski otpaci koji bi kasnije mogli prouzrukuju truljenje. Korisno je i podrezivanje korena, jer su odumreli delovi u hidroponskoj saksiji velika opasnost po zivot biljke.

Biljke u vodi


Od otkrica mogucnosti gajenja biljaka u vodi, sistem hidropona, kako je nazvan, doziveo je znatne promene. U pocetku je ceo koren gajene biljke pocivao u void, sto je znatno otezavalo pristup kiseoniku. U kaliforniji je Nj.F. Georecki 1929. prvi primenio hidroponski nacin gajenja biljaka u proizvodne svrhe, ali je samo trecinu korena potopio u vodu, dok su se gornje dve trecine nalazile u rastresitom materijalu. Taj material je biljku pricvrscavao, ali je ujedno i sprecavao isusavanje korena. Ovaj princip, uz manje modifikacije zadrzao se do danas.
U cemu su prednosti hidropona?
Osnovna prednost ovog nacina gajenja je u veoma velikoj aktivnosti korenovog sistema., uz minimalni utrosak energije. Na normalnom zemljistu prilikom navodnjavanja znacajni deo vode otekne, ispari ili ode u slojeve nepristupacne korenu. Zbog toga je utrosak energije korena pri upijanju vode, narocito na tezim zemljistima, veoma velik. Primenom hidropona ovakvih problema nema, jer je deo korena stalno u vodi.
Koren takodje trosi mnogo energije snabdevajuci se hranom. Mineralnih materija u zemljistu nema mnogo, mahom su vezani u zemljisnim mineralima, ili su za koren u nepristupacnom obliku.Biljkama koje se gaje sistemom hidropona hrana se daje zajedno sa vodom.
Nemogucnost izvodjenja svih agrotehnickih mera radi odrzavanja vazdusnog rezima u zemljistu, takodje utice na aktivnost korena, a kasnije i na prinose. U sistemu hidroponiske proizvodnje, medjutim, porozni supstrati koji pricvrscuju biljku obezbedjuju stalno snabdevanje korena kiseonikom.
Zbog svega toga, gajenjem biljaka na ovaj nacin postize se najbolje moguce koriscenje vode, hrane i vazduha, uz obezbedjivanje potrebne temperature i svetlosti. 

Razmnozavanje ruza

Letnje zege, sa malo padavina, ne prijaju biljkama u vrtu. Na temperaturu se ne moze uticati, ali se nedostatak vlage moze nadoknaditi redovnim zalivanjem. Posto vrt u ovo vreme treba da bude raskvasen, paznja se mora obratiti i na okopavanje, skidanje procvetalih cvetova i zastitu od bolesti i stetocina.
Tokom letnjih meseci travnjaku je potrebna redovna nega. Da bi bolje cuvali vlagu u zemljistu, trava se u ovom periodu kosi na nesto vecu visinu, na ti-cetiri santimetara. To znaci da travnjak treba kositi jedmput u 10-15 dana. U avgustu ne treba propustiti djubrenje. NPK djubrivo rasipa se ravnomerno po celoj povrsini. Nakon djubrenja sledi navodnjavanje. Pravilo je da se travnjak zaliva redje, ali sa vise vode. U ranim jutarnjim casovima potrebno je oko deset litara vode.
Kraj meseca pogodan je za sadnju novih i presadjivanje starih sadnica cetinara, jer je to vreme kada biljka usporava porast. Pri sadnji prednost treba dati sadnicama koje su uzgajane u kontejnerima, a pri presadjivanju biljaka sa busenom zemlje oko korena. U oba slucaja za sadnju se priprema rupa koja treba da odgovara sirini busena i da je dublja dva do tri santimetara. Posle sadnje neophodno je obilno zalivanje, koje se nastavlja sve do zime.